Pozdrav svima,
Nakon uspješnog upisa u online leksikon od strane Mislava Ćurića, idući nominirani je Tomislav Buhin. Naš je dugogodišnji član i nosi rang državni sudac. Nakon treniranja košarke u mlađim dobnim kategorijama, nekoliko godina nije bio u bliskoj vezi s košarkom, a na nagovor prijatelja odlučio se prijaviti na naš seminar za pomoćne suce te je na taj način započela njegova sudačka priča. U našoj Udruzi prošao je sve, od rada za zapisničkom stolu, zatim preko suđenja mlađih dobnih kategorija te na kraju polaganjem za rang državnog suca te suđenjem A1 ženske lige i Druge muške lige istok, lijepo oplemenio prethodno uloženi trud. Vrlo je vrijedna i radišna osoba, otvoren i komunikativan. Zbog kombinacije privatnih i poslovnih obaveza, proteklu sezonu je pauzirao po pitanju suđenja, dok se ove godine odlučio vratiti suđenju, što nam je iznimno drago. Uvijek je voljan pomoći mlađih kolegama te podjeliti pokoji koristan savjet. Oko svojih odgovora se stvarno potrudio, stoga vrijedi svakako pročitati odgovore koje nam je dostavio Tomo.
Krenimo redom :
Reci nam ukratko nešto o sebi ?
Imam 33 godine, od 2012. sam u ovoj dragoj Udruzi. Kao dječačić osnovnoškolac košarku trenirao u dvoranama Frankopana i na Zrinjevcu, na Sokolu, ljubitelj sam sporta i tako dalje.
2. Čime se baviš izvan košarke ?
Radim za firmu, provodim slobodno vrijeme sa obitelji, sport, rekreacija, učim pakistanski itd.
3. Kada i kako to da si se odlučila baviti ovim poslom ?
Prijatelj koji je nogometni sudac je čuo od svog kolege koji je čuo od Mikule da treba sudaca, te mi to prenio i predložio, pomislio sam – to bih ja mogao raditi, zašto ne!? Došao sam zatim na seminar za pomoćne suce i tako je sve krenulo
4. Što je po tvome mišljenju sve potrebno znati da bi se uspješno bavio/bavila ovim poslom ?
Evo kad me baš tjerate da mislim,mislim da je potrebno znati košarkaška Pravila , a općenito mislim da uspješnost ovisi o količini tvojih osobnih i ljudskih kvaliteta, između ostalog i entuzijazmu, osjećaju za košarku, zrelosti, pravom shvaćanju uloge sudaca, motivaciji itd. U što većoj mjeri se navedeno ukomponira, sudac bi trebao biti uspješniji. Malo i sreće treba ponekad..
5. Kako se osjećaš za vrijeme utakmice ?
Različito, ovisno o okolnostima, situaciji i mom stanju. Bude svega , adrenalina, smijeha, sreće, ponekad nervoze i loših situacija/osjećaja, ali većinom je lijepo, zato i volim suditi. Inače nastojim biti opušten i koncentriran.
6. Koja ti je do sada bila najdraža utakmica i zašto ?
Ostala mi je u lijepom sjećanju tekma kad sam debitirao na A2 ligi, bila je to jesen 2016. godine , utakmica između KK “Đakovo” – KK “Vinkovci” . Bio sam motiviran, spreman i baš je dobro ispalo. Imam dragih sjećanja i sa početaka suđenja sa turnira u Poreču.
7. Postoji li neka utakmica koju bi željeo/željela zaboraviti i zašto ?
Ima, ali sam zaboravio na te tekme… šala mala! Bilo je, jedan prijateljski turnir koji nije završio takvim riječima. Morao sam malo duže razmisliti da bih se uopće sjetio, tako da i nije baš bilo jako loših tekmi .
8. S kojom osobom u timu voliš najviše surađivati na utakmicama i zašto ?
Najviše volim surađivati općenito sa onom osobom s kojom se ugodno osjećam, koja slično razmišlja, u koje imaš povjerenja jer je onda lakše kvalitetno odraditi posao.
9. Imaš li omiljenog suca ili opunomoćenika s kojim najviše voliš surađivati na utakmicama i zašto ?
Većina su dobri, svaki ima svoju kvalitetu, neki su bolji za suradnju na utakmici, a neki za suradnju, priču i piće poslije 😉 (šala)
Željko Koški “Žika” – slušajući ga kao mladac imao sam osjećaj da mu je svaka riječ na mjestu, sviđao mi se njegov pristup i razmišljanje.
Miro Kontrec kao delegat, a i kao kolega sudac( sudili smo par tekmi). Za mene, zna lijepo i konkretno objasniti, prenijeti poruku, ajmo reći ima žicu za doći do glave suca. Kad sam počinjao suditi svoju prvu sezonu, većinu tekmi sam sudio sa Salajom – viteški snažan govor tijela, jasno pokazivanje znakova, upijao sam kao spužva. Boris Vehabović – sudili dosta u Poreču i lige mlađih kategorija, imao je pravila i sve kombinacije situacija o kojima smo raspravljali u malom prstu, tehnički potkovan sudac, kalio “teoriju” na zapisničkom stolu mnoštva prvoligaških utakmica u Dardi. Šteta što ne sudi više. Mana mu je bila to što je ponekad bio neozbiljan i kraktkog fitilja, što ne prolazi na terenu. Vrhunski je električar i štemer, a uz sve to je i ispravan ko ćaća 🙂 .
10. Što te osobno najviše motivira da se nastaviš baviti ovim poslom ?
Motivira me ljubav prema košarci i suđenju, druženje sa kolegama, i navika je tu – nije lako ni izaći iz svega nakon više godina suđenja, a naravno i taksa. Kada sudim djeci osjećaj da osim suđenja ih i učiš, usmjeravaš i usrećuješ jer njima je ta tekma često događaj tjedna, da s time u biti radiš nešto plemenito. Motivirale su me i vrhunske pregovaračke sposobnosti kolege Hartmana 😉 i tako dalje..
11. Koju osobu iz Udruge slijedeću nominiraš da nam otkrije svoje odgovore na ova pitanja ? (vidi na stranici tko još nije bio)
Propuštam nominaciju do daljnjeg 🙂 , lijep pozdrav.
Zahvaljujemo Tomi na dostavljenim odgovorima i svaka čast na trudu koji je uložio pišući sve ovo. Želimo mu puno sreće i uspjeha, kako na privatnom planu, tako i na sudačkom planu pod okriljem naše Udruge.
